|
Umihana Cuvidina je rodjena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Grob joj je "pod gajem na Hridu".
"Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuca joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Cuvide, [zato: Cuvidina, a ne Cujdina] njena porodica, bavili su se ascijskim, a kasnije bostandzijskim obrtom. Umihana je bila zarucena s Mujom Camddzi-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813, za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipase Derendelije. Od velike zalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pak je pocela pjevati pjesme o svom junacki poginulom zarucniku. Jedina njena, izgleda u izvornom obliku, sacuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije", sto ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zarucnik (...) nas svijet je mnoge Umihanine pjesme ponarodio i danas se ove smatraju narodnim." (Muhamed Hadzijahic, 1936.)
Umihana Cuvidina je prva pjesnikinja Muslimanka i jedna od prvih pjesnikinja na nasem jeziku. Rahmetli prof. Muhsin Rizvic (1972.) analizira njenu pjesmu, u sklopu ostalih koje su nastale prema uzoru na narodnu poeziju: "Treba istaknuti pjesmu Umihane Cuvidine ciji su dijelovi, zavisno od sadrzine, kombinovani u sekvencama duzeg i kraceg stiha, sporijeg i brzeg ritma, a koja se inace, osim toga, po svojim unutrasnjim i stilskim kvalitetima takodjer ni po cemu ne razlikuje od narodne epsko-lirske pjesme, ali predstavlja zanimljiv pokusaj poetskog stvaranja po ugledu na nju. To ujedno svjedoci i o dometu i djelokrugu ove alhamijado-literature moralistickog karaktera i pokazuje da je jednoj zeni-pjesnikinji narodna poezija bila daleko poznatija i bliza kao pjesnicki uzor negoli ozbiljno i usiljeno stihotvorstvo." |
|
