|
O ljetopiscu Baseskiji znamo samo ono sto je on o sebi zabiljezio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova zivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Baseskija sa pjesnickim pseudonimom Sevki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodze. Rodjen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pocetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodze Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu medju svojim vrsnjacima, vidimo po tome sto postaje kalfa. Baseskija je izucio i kazazski zanat kod majstora Sahinbasica, kazaza i imama jedne sarajevske dzamije, o kojem se ljetopisac ne izrazava najljepse. I nekog Mahmuta Zaimovica spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerovatno, producio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije dzamije. Dvije godine kasnije primio se i duznosti imama i hatiba Buzadzi hadzi-Hasanove dzamije.
Baseskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom sluzbom koju napusta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo ce odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali ducan u Mudzelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, zalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavstine umrlih gradjana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i cinjenica sto on kasnije iznajmljuje drugi, veci ducan i angazuje i druge pisare za pomocnike. Pored toga, u dva navrata biljezi prihode i konstatuje koliko je papira utrosio za pisanje.
Svoje licno obrazovanje i usavrsavanje Baseskija i dalje ne napusta, pa ga vidimo kako slusa predavanja o serijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodzica. Kod sejha Hadzi-Sinanove tekije hadzi-Muhameda izucava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviski red Kaderija. U svom ducanu, pored pisarskih poslova, poducavao je i ucenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i serijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine biljezi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmicno sastajao u kuci nekog Vilajetovica na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posvecivali citanju knjiga. Takva sijela uz halvu odrzavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Baseskija nam je ostavio nesto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed bice da je umro dok je Mustafa bio jos kao dijete, a majka mu Fatima, kci Mehmed-hodzina, preudala se za nekog mutapciju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se ozenio vrlo mlad sa Safijom, kcerkom Mustafa-age Cartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na zivotu samo troje, dvije kceri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uci berberski zanat. Deseto dijete mu je rodjeno 1782. godine. Od tri kceri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Baseskiju su nadzivjeli samo jedna kci i sin Mustafa. Baseskija je rodjen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadzica dzamije iznajmio Sebeslica kucu u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraca u svoju kucu u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Baseskija je putovao u Beograd radi sredjivanja poslova oko ostavstine njegovog ujaka Topal Osman-age, baseskije 97. dzemata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabiljezio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgoscu kod Kaknja i tu se primio mualimske duznosti. Da se brzo razocarao, pokazuje cinjenica sto se vec 30. februara 1782. godine vraca u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i duznost imama Buzadzica dzamije, pa i ovu duznost uz jos jedan kraci period obavlja sve dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je sluzbenik Husrev-begova vakufa primivsi se duznosti dzuzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap.
Sve do danas nije bio ustanovljen tacan datum Baseskijine smrti. Vecina autora koji su ranije pisali o Baseskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok Muderizovic, koji je prevodio Ljetopis Baseskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, sto bi se zaista i moglo zakljucivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Baseskija ostavio u Ljetopisu, potjecu iz hidz. 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Medjutim, prema nasim najnovijim istrazivanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Baseskija umro 18. augusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno sacuvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Baseskije, stoji i sljedeca biljeska: "7. redzeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjecnost nas otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Bozja milost!" O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu bice govora jos i kasnije. Prema tome, Baseskija je, nakon sto ga je dohvatila kap 1801. godine, jos ponesto biljezio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je, posto ga je savladala bolest, prestao biljeziti dogadjaje i umro, kako smo vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i Baseskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti lezala vise godina, ali se u pocetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome moze pretpostaviti da je ova bolest u porodici Baseskije bila nasljedna.
I pored svih nastojanja da pronadjemo grob Baseskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je sahranjen u groblju u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje kuce. |
|
