Rajko Srdić

CRNA SUDBINA MAJKE KRSTINE

Tamburice kad bi plakat znala
Na sve tri bi žice zajecala
Jecala bi od tuge i bola
Nad sudbinom tri srpska sokola 
Nad sudbinom što im slomi krila -
Ožali ih tamburice mila!

Pod Kozarom u gnjezdu Slobode
Selu Svodna pokraj Sane vode
Svojom mukom i desnicom rukom
Tri je sina dizala Krstina

Rasla djeca u momke stasali
I muškom se snagom opasali
Srećne snove snivala je mati -
Biće pjesme zapjevaće svati!
Sanjala je da ide sokakom
I unuke da je zovu bakom

Al rat stiže suzne oči majci
Razviše se krvavi barjaci
Srpska sela Slavonijom gore
Knežopoljci kreću da se bore
Knežopoljci sivi sokolovi
A s Kozare vuci i orlovi

Tri Marčete puške zagrliše
Pod zastavom srpskom odjezdiše
Ne boje se urlika topova
Ni čelika ustaških tenkova

Slavonija krvlju okupana
uze život Marčete Dušana
Pali svjeću voštanicu majka
Za Dušana srpskoga junaka
Plače jadna obraze ne suši
Crna tuga na srcu i duši

Strijepi majka za jedino blago:
- U borbi su i Boro i Drago!
Suva Međa. I noću i danju
Krvave se borbe vode za nju.
Zla sudbina crni vjenac splela
- Smrt je Boru i Dragu uzela!

Ko Stojanka majka Knežopoljka
I Krstina izgubi tri sina!

Da znaš majko cijelo srpstvo žali
što su tvoji sokolovi pali
I znaj majko sad su djeca tvoja
Svaki borac iz srpskoga stroja!

Dok Kozara lista i postoji
Pamtiće se sokolovi tvoji
I dok kuca srce u Srbina
Znaće ko je Marčeta Krstina!

***

O nastanku ove pesme Rajko Srdić kaže:

-Pokušao sam da otrgnem od zaborava sudbinu jedne žene, jedne naše nove STOJANKE! Krstina Marčeta u ovom nesretnom ratu izgubila je tri sina.
Kad sam o njoj pisao, imao sam u vidu i sudbinu jedne druge majke. Zove se  Ruža Mrđa, a izgubila je tri sina u onom prethodnom ratu (1941. - '45.). O njenom Vukašinu, Radi i Urošu, niko nikada nije napisao ni jedan stih! Znali smo za njih samo mi, seljani u Crnoj Dolini na obroncima Kozare!

Ja dobro znam da u našim krajevima sjećanja žive najduže kroz - pjesmu! Zato sam i želio da sudbinu majke Krstine ovako zabilježim!