-
Gimnazija
je otvorena školske 1875/76. godine. Njen puni naziv bio je
“Belocrkvanska kraljevsko mađarska državna velika
gimnazija”. Nastavni jezik je bio mađarski.
-
Za
prvih dvadeset godina škola je imala oko 200 učenika u proseku.
Između 1890. i 1910. godine, kada se grad izgrađuje, u školi
je sve više đaka, oko 300.
-
1896.
godine dograđuju se krila sa istočne i zapadne strane.
Pravougaonik se zatvara gradnjom velike gimnastičke sale.
-
Mađarsko
ministarstvo prosvete slalo je u gimnaziju najbolje profesore, odlične
stručnjake i pedagoge.
-
U
prvom svetskom ratu neki profesori i učenici bili su mobilisani.
Školska zgrada pretvorena je u bolnicu.
-
Školske
1919/20. godine uveden je srpskohrvatski jezik, a nastava isključivo
na srpskohrvatskom jeziku odvija se od 1923/24. godine.
-
Krajem
1928/29. godine Ministarstvo prosvete ukinulo je, zbog malog broja učenika
više razrede Gimnazije, a školske 1933/34. godine izvršen je upis u
V razred, tako da se postupno otvaraju dalji razredi do završnog
maturskog razreda.
-
Između
dva rata škola je promenila devet direktora.
-
Nemačka
fašistička vojska ušla je u Belu Crkvu 12. aprila 1941. godine
i odmah zauzela zgradu gimnazije, proglasivši gimnaziju nemačkom
gimnazijom. Okupacionom školskom režimu najviše je brige zadavala
komunistička delatnost među mladima.
-
Belu
Crkvu oslobodile su snage Crvene armije i oslobodilačke
partizanske vojske, 1. oktobra 1944. godine. Uprava gimnazije useljava
se u svoju zgradu. U njoj je sve više đaka.
-
1959/60.
godine uvedena je dvosmernost nastave. Postojala su dva smera: društveno
– jezički i prirodno – matematički.
-
Škola
se posle 1975. transformiše u Centar za zajedničko srednje i
pozivno usmereno vaspitanje i obrazovanje “Sava Munćan”.
Centar su činile Zajedničke osnove (“Vuk Karadžić”)
i Pozivno usmereno obrazovanje (“25. maj”).
-
Škola
kasnije menja naziv u Srednju mašinsku školu, da bi se 1990/91.
godine ponovo govorilo o Gimnaziji, ovog puta o Gimnaziji “Jovan
Cvijić”.
-
Gimnazija
i Srednja mašinska škola radile su po smenama. U Gimnaziji su bili
gimnazijska odeljenja i dva odeljenja prirodno – matematičke
struke i to saradnika u prirodnim naukama.
-
U
toku oktobra 1992. godine razmatrana je Inicijativa o pokretanju školskog
lista. List je izašao iz štampe 23.12.1992. godine.
-
Septembra
1993/94. godine odlučeno je da učenici Gimnazije prošire
svoju delatnost i na talasima lokalnog radija, subotom od 15 – 16
časova, a emisija se zvala “Osmi čas”.
-
1995.
proslavljena je godišnjica – 120. godišnjica postojanja gimnazije.
Hor je održao samostalni koncert u sali Kulturno – prosvetnog
centra.
-
Aprila
1996. objavljen je u školskom listu članak o povratku Gimnazije
u staru zgradu. Sagledani su i procenjeni objektivni uslovi povratka,
formirana je komisija za realizaciju Elaborata o povratku Gimnazije u
staru zgradu. Dinamika poslova treba da bude takva da se Gimnazija
vrati u staru zgradu u godini jubileja – dakle 2000. godine.
-
13.
septembra 1996. godine upućen je predlog Skupštine opštine da
Gimnaziji dodeli Oktobarsku nagradu kao priznanje za dugogodišnji
vaspitno – obrazovni rad. Predlog je odbijen sa napomenom da je ova
škola već dobitnik takvog priznanja?!
-
Od
1997. godine profesori Gimnazije počinju glasno da iznose svoje
nezadovoljstvo visinom ličnih dohodaka, dinamikom isplate.
Nastava je obustavljena januara 1997., a obustava je trajala do 21.
februara iste godine.
-
8.
marta 1997. godine umro je profesor Svetolik Subotić, dugogodišnji
prosvetni radnik, direktor Muzeja i direktor Gimnazije. Imao je 101
godinu.
-
Oktobarsku
nagradu za 1997. godinu dobila je učenica naše škole Ivana
Sekulić.
-
U
toku 1997. i 1998. godine prikupljaju se sredstva za obnovu Hilandara.
Juna 1998. godine Gimnazija je dobila zahvalnicu od Odbora za obeležavanje
800 godina manastira Hilandar, jer je učestvovala u pružanju
pomoći pri obnovi manastira koji je od vremena Nemanjića do
naših dana, prenosio duhovnost, kulturu i hrišćanski
patriotizam.
-
Škola
se opremila najsavremenijim računarima uz pomoć društvene
zajednice i pojedinaca, kao i ostalom tehnikom potrebnom savremenoj
nastavi.
-
24.
marta 1999. godine došlo je do agresije NATO snaga. Ministar prosvete
najavio je prinudni prolećni školski raspust, koji je trajao od
4. aprila, a u školi je bilo prisutno dežurstvo profesora.
-
Izdavačka
kuća “Draganić”, knjižara “Plava ptica” i DP PIK
"Južni Banat" PIK “Južni Banat” poklonili su školi
dosta knjiga za biblioteku i odlične učenike.
-
Početak
školske 1999/2000. godine obeležio je štrajk prosvetnih radnika
Gimnazije, ali samo onih koji su članovi nezavisnog sindikata!
Razlozi su isti: minimalni lični dohoci, neredovna isplata i tako
niskih plata i toplih obroka.
-
Intenziviraju
se radovi na zgradi Gimnazije zahvaljujući pomoći
Ministarstva prosvete RS, Skupšine opštine Bela Crkva, zalaganju
članova školskog odbora i direktora škole. Kupljen je nameštaj
za šest učionica, zbornicu, kancelarije direktora i sekretara škole.
-
Da
bi se vaspitno – obrazovni rad realizovao po Planu i programu, a u
zgradi koju su delile dve srednje škole nije za to bilo mesta,
Gimnazija se iselila iz zajedničke zgrade krajem septembra 1999.
godine, na zadovoljstvo radnika koji su ranije obavljali obrazovno –
vaspitni rad u ovoj zgradi.
-
Novembra
1999. godine usvojen je Program proslave jubileja Gimnazije.
Pokrovitelj je Ministarstvo prosvete RS. Izabran je organizacioni
Odbor, podeljena su zaduženja.
-
U
januaru 2000. ponovo štrajk. Časovi su trajali 30 minuta. 6.
marta učenici su izašli na ulicu u znak protesta jer se
Ministarstvo prosvete, po ko zna koji put oglušilo o zahteve
profesora širom zemlje. Ne svih doduše. Većina profesora
izlazila je sa časa posle trideset minuta (zakonski minimum), a
neki su prelazili na stranu onih koji rade četrdeset pet minuta.
-
Na
izborima održanim 24. septembra 2000. narod je glasao ZA PROMENE. Pošto
volja građana nije priznata, u Srbiji dolazi do zategnute
situacije i nezadovoljstva. Učenici Gimnazije nisu hteli da uđu
u učionice 2. oktobra u znak građanske neposlušnosti, nego
su otišli u protestnu šetnju gradom.
-
Dani
teku, godine prolaze, đaka je sve manje, u Vojvodini naročito.
-
U
Gimnaziji danas, novembra meseca šk. 2000/2001. godine i dalje četiri
razreda sa po tri odeljenja.