Ovo je moja osobna stranica a ja sam

Hogar Strasni - Cvrco

Datum rodjenja:2002. 15 oktobar/listopad Mjesto rodjenja: Gorica, BiH Mjesto boravka: Sarajevo, BiH Prvo mjerenje (II mjesec): tezina 70 dkg, visina 13 cm, duzina xxx cm (nisu je uspjeli izmjeriti jer sam se silno vrtio i htio vidjeti sta mi to rade kod vrata i repa)

Clanci o vaspitanju pasa

Informacije, savjeti forum

Cvrcina prva stranica

Kako voljeti svoga psa (eng)

Moji pocetci

Zovem se Hogar Strasni mada neki kazu da tu nema ni S od Strasnog. Zovu me Cvrco...najvise zato sto sam mali kao cvrcak a i zato sto mi je trebalo neko ime za svaki dan. Mozete li zamisliti kako me neko u parku doziva sa "Hogareeee!"? Ma hajte! Rodjen sam kao sedmo stene u oktobarskom okotu i duplo sam manji od svoje brace. Mama mi je rasna ostrodlaka jazavicarka a tata je mjesanac jazavicara i pekinezera. No, zar je vazno jesam li rasni pas ili nisam. Ja sam rasan i licim na sebe a trudim se postati najljepsim kucnim psom ikad. Prvi put sam se slikao kad sam tek sigao u novi dom. Imao sam dva mjeseca. Sada sam veliki - vec su mi cetiri. Moj zenski ljud je napravila ovu stranicu kako bi me svi vidjeli.

Cigarete su tu samo kao pokazatelj. Uhvatili su me u trenutcima odmora koji je tako potreban kucicima u mojim godinama, pardon, mjesecima a u krilu mog zenskog ljuda je tako toplo i sigurno.

Hobi i interesovanja

Hobi ...hm...kada se usuljam za mojim zenskim ljudom i ukradem joj krpu. To jako volim. Te krpe me tako izazivaju. Onda, volim skakanje na sve sto mi visi iznad glave. Volim trcati. Kazu da sam brz kao treptaj oka. Zbog te brzine nekada stradam. Trceci za mojim velikim dvonoznim prijateljima znam se naci pod njihovim nogama, a desi mi se i da me iznenadi neki cosak ili noga od stolice.

Prijatelji i porodica

Vec prvog dana sam se susreo sa predmetom koji izaziva moje divljenje, cudjenje i strah - papucama mojih ljudi. Dobre su da se na njima zadrijema, mogu se njima cesati zubi a postaju opasne ako potrcim pod neku od njih.

Moja braca, mama, tata i druga rodbina uglavnom su ostali dole, u Hercegovini. Neki su otisli daleko, cak do Crne Gore. Moji prijatelji su za sada Silva, Boro, Amalija i jos neki. Imam puuuuuuuno poznanika i svi se vole igrati samnom. Nadam se da cu uskoro upoznati i po neku kucu i macu. Moj prijatelj je i veliki pjesnik Admiral Mahic. Ne volim sto me optuzuje da sam mu pojeo cipele ali uz njega se osjecam tako vazan. On kaze da ako me gazde ne budu slusale vodi me sebi. Da se ne bi zaboravilo eto, ja zabiljezio.

Hrana i prehrana

Ne znam sta je toliko cudno u tome sto volim kiseli kupus. Volim ga na sve nacine - direktno iz kace, u sarmi, na salatu.... Volim i zelene masline i maslinovo ulje. Kruh ne volim ali ako stavite par kapljica maslinovog ulja pojest cu ga s apetitom. Ipak, najvise volim jabuke, mandarine, narance i suho voce. To mi je omiljena poslastica pa su to moji ljudi shvatili i sad me ucjenjuju - dobijem komadic kada sam posebno dobar a ja moram pogoditi sta je to sto ce oni ocijeniti dobrim ponasanjem. Jedno vrijeme sam volio i pivo ali sad vise ne. Prerastao sam ja to. Ono sto nikako ne volim je hrana iz konzerve. Ne dolazi u obzir ni ona za ljude ni ona za pse. Bljaaak. Moj zenski ljud mi priprema hranu svaki dan od onoga sto nadje u kuci - malo djigerice, riba, jaja, tjestenina, riza i obavezno razno povrce.

Prva vakcina:24.I.2003 Mjerenje I.II.2003: Visina do grebena -19 cm            do vrha glave: 24 cm. Duzina od vrata do korjena repa             24 cm. Tezina: 2 kg i 5 dkg.

Mjerenje I.IV.2003: Visina do grebena 27 cm            do vrha glave: 34 cm. Duzina od vrata do korjena repa             32 cm. Tezina: 3 kg i 75 dkg.

Zdravlje

Sa zdravljem vam bas i nisam najbolje stao. Kad sam stigao u svoj novi dom imao sam jednu flekicu na nozi koja me jaaaako cesala. Onda je to pocelo i na glavi i na prsima i svugdje negdje. Toliko sam se cesao da sam ostao bez dlake. Uz sve to sam imao i ranicu na stomacicu koja nikako nije zarastala. Moj zenski ljud ce vam ispricati sta se sve desavalo i kako sam jedva zivu glavu izvukao. Kao da sve to sa cesanjem nije bilo dosta i dalje zadajem glavobolju mojim ljudima jer mi, kako to oni kazu, kocnice ne rade i stalno se udaram u coskove. Uz sve to volim pojesti sto mi se nadje pod zubima: krpe, karton i slicno ali za sada nisam imao problema zbog toga. Ne znam samo sto se oni toliko sekiraju. Ipak, moji ljudi se ne mogu zaliti na mene. Vrlo sam poslusan i pijem lijekove koje mi daju bez lajanja i bjezanja.

To je sve za sada...na drugim stranicama moci cete procitati nove vijesti a u galeriji vidjeti moje fotografije Do skorog vidjenja. Od mene vam jedno veliko wau-wav.

1-04-03

Slijedi me!